Jedna rečenica iz mojih studentskih dana mi je posebno ostala u sjećanju. Ne sjećam se koja je bila tema predavanja, ali pamtim kako je profesor rekao:
„Marketing morate voljeti.“
Iako sam onda to shvatila kao očajni pokušaj entuzijastičnog učitelja da pobudi interes studenata, sad shvaćam da se u toj rečenici krije tajna uspješnih ljudi.
Krenimo od toga da se marketing bavi životnim vrijednostima. Bez obzira da li vrijednost možemo isporučiti u obliku aplikacije za mobitel, radionice o prirodnoj kozmetici, kave ili knjige, uvijek s jedne strane imamo nekog s problemom i s druge strane nekog s rješenjem tog problema. A da bi se te dvije strane srele mora postojati odgovarajuća komunikacija.
Bilo kakva kočnica koja sprječava da tom razmjenom ostvarimo korist za obje strane ukazuje da postoji nešto čega nismo svjesni. Čak i silna želja da se nešto dogodi može rezultirati samo paničnim trčanjem na sve strane. To nema puno veze ni s tržištem niti konkurencijom nego je riječ o reakcijama iz straha.
O čemu se tu radi nam može pojasniti poznati biolog Bruce Lipton koji otkriva da se svaka stanica ljudskog tijela u određenom trenutku bavi ili rastom ili obranom. Nikad oboje istovremeno. A tako se manifestira i svako naše djelovanje, ili rastemo ili se branimo. U osnovi, riječ je o jednostavnom izboru gdje biramo:
Strah ili Ljubav?
Ono po čemu je gospodin Lipton najviše poznat je ideja da možemo svoje gene i DNA mijenjati vjerovanjima. Dakle, ako promjena onog u što vjerujemo može (doslovce) mijenjati naš organizam onda može i otpustiti ranije spomenutu kočnicu. Jer važno je da dozvolimo da svojim jedinstvenim sposobnostima riješimo nečiji problem. Jer to je, ili bi barem trebao biti, uspjeh koji želimo.
U našem društvu susrećemo uvjerenje da čovjek koji se muči je marljiv, dok se onaj koji je u istoj situaciji opušten smatra sumnjivim. I ponekad je to jedini, iako nesvjestan, razlog zbog kojeg nastavljamo svoje muke. Želimo da nas ljudi smatraju marljivima. No, ono što nas muči privlači nam pažnju s razlogom. Samo je bitna razlika da li u potrazi za rješenjem gledamo prema van ili unutra.
Kako nazvati novu uslugu i da li trebamo staviti oglas na Facebooku ne bismo trebali shvaćati kao pitanja već kao moguće odgovore. Jer na marketinškom putu to su usputne stanice, a polazište bi trebale biti životne vrijednosti koje smatramo važnima. Startajući iz te pozicije krećemo na put koji uz unutarnji kompas postaje lakši.
Velika je razlika kad radimo nešto što se rodilo isključivo iz vanjskih okolnosti ili kad smo vođeni unutarnjim vrijednostima. U prvom slučaju se u ringu s odlukama produbljuje očaj, dok se u drugom slučaju produbljuje smisao. U prvom slučaju moramo raditi marketing, dok u drugom to želimo. U prvom slučaju kuhamo kavu, dok u drugom slučaju na toj kavi crtamo srce.
Oni koji djeluju iz ljubavi primjećuju da im svaki sljedeći korak dolazi logično. Ljudi s takvim polazištem se usuđuju vjerovati da upravo sad netko treba i želi to što nude. I zato preuzimaju odgovornost da dođu u kontakt s tom osobom.
Usred razmišljanja na koji način će ostvariti komunikaciju, znaju da ih takvi idealni kupci/klijenti mogu prepoznati jedino po zajedničkoj vrijednosti. I zato ne bacaju letke iz aviona preko cijelog grada nego se pobrinu da jedan po jedan čovjek koji dijeli te iste vrijednosti dođe do njih.
Vlasnici malih tvrtki imaju prednost da mogu brzo odreagirati. I kad od marketinga boli glava možda nedostaje neko znanje ili treba prepoznati neki bitan detalj što se sve može riješiti pravim pristupom. Ali prije svega valja upregnuti vlastite vrijednosti kao unutarnji kompas.
I da se vratim na početnu rečenicu, ipak ne bih rekla da marketing moramo voljeti. „Morati“ podrazumijeva da ne znamo zašto nešto radimo. No, ljubav prema onome što možemo učiniti za nekog drugog pogurnut će nas prema prilikama da to i ostvarimo.
Sjetimo se da je za uspjeh presudno iz koje perspektive ga gledamo, a o važnosti koju pri tome imaju vrijednosti lijepo govori Einstein:
„Pokušaj da ne postaneš čovjek od uspjeha nego radije pokušaj biti čovjek od vrijednosti.“
Kad prepoznajemo nešto za što možemo dati svoj važan doprinos, s veseljem prihvaćamo način na koji možemo pomoći drugima. I to je uspjeh. Marketing omogućava da se dogode takve jedinstvene razmjene i zato ga volimo.