Ono kad posao ubije zabavu…

Ono kad posao ubije zabavu…

Ono kad posao ubije zabavu…

U osnovnoj školi bila sam među najboljima u matematici. Na natjecanjima sam osvajala vrh ljestvice dok su se dečki čudili kako ih djevojčica pobjeđuje u rješavanju matematičkih zadataka. No, u višim razredima imala sam sve slabije rezultate. Moja motivacija nije padala zbog drugačije brojke na diplomi nego zato jer su zadaci tražili sve veću primjenu formula i teorije. Meni to više nije bilo zabavno.

Ono što me privlačilo kod matematike bilo je traženje puta do rješenja. Pristupala sam svakom zadatku kao cjelini da bih zatim zaronila u detalje da otkrijem kako je sve povezano. Bez previše teorije i formula. Uz to što piše u zadatku zanimala me samo moja sposobnost da iz dubine izvučem ono što se ne vidi na površini.

Mogla sam se satima igrati sa zadacima i uživala sam u tome, dok je uspjeh na natjecanjima bio tek lijepa nuspojava. Moje gorivo su bile znatiželja i logika, moj put je bilo gledanje stvari iz perspektive u kojoj sve postaje jasno, a nagrada je bilo olakšanje kad bih našla ključ koji otključava cijelu sliku. Matematika je bila samo prijevozno sredstvo.

Naši jedinstveni talenti su tu da pomognemo drugima

S vremenom sam zavoljela razne strateške igre. I kako kod odabira fakulteta nisam našla studij Rješavanje zagonetki, odabrala sam ono što se činilo najbliže tome – ekonomija. Sad vidim da sam imala sreću da se ono nešto iz djetinjstva susretalo s praktičnom primjenom kroz moju karijeru.

Viši smisao mojih supermoći se razotkrio kad sam shvatila da gledanjem stvari iz drugačije perspektive mogu pomoći drugima da vide ključne detalje svoje zagonetke i da osjete isto ono olakšanje koje sam ja osjetila dok bih kao dijete riješila neki zadatak.

Stručnjak za edukaciju, kreativnost i inovativnost Ken Robinson, u svojoj knjizi “Element: kako se sve mijenja kad otkrijemo vlastitu strast” (Amazon link: The Element: How Finding Your Passion Changes Everything) kaže da smo svi rođeni s nevjerojatnim sposobnostima, no gubimo doticaj s mnogima od njih tijekom života:

„Ironično, jedan od glavnih razloga zašto se to događa je obrazovanje. Rezultat toga je da se previše ljudi nikad ne poveže sa svojim istinskim talentima i stoga ne znaju što su sve sposobni postići. U tom smislu, ne znaju tko su zapravo.“

Robinson kaže da smo „u elementu“ kad radimo ono što volimo i u čemu smo dobri. Tada zaboravimo na vrijeme, ideje nam dolaze brže i u takvom stanju ne gubimo energiju već je dobivamo. Sve to prati osjećaj slobode i autentičnosti. A važan sastojak tog koktela je strast.

U potrazi za Elementom…

Za otkrivanje vlastitog Elementa dovoljno je prisjetiti se situacija u životu u kojima smo se osjećali najviše živima i zatim pronaći poveznicu u njihovoj srži. Taj zajednički nazivnik je ono što nas čini jedinstvenima i upravo to svijet treba od nas. To „nešto naše“ je najočitije u djetinjstvu kad još nismo ukalupljeni u društvene norme. Jer kasnije, nažalost, većina nas povjeruje da naši (dječji) interesi nisu dovoljno ozbiljni za pravi posao.

Nikad ne podcjenjuj koliko je od vitalne važnosti kad rano u životu otkriješ posao koji je za tebe igra.“ – Paul Samuelson, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju.

Okolnostima oko nas često dajemo toliko veliku važnost da u cijeloj toj priči zaboravimo na same sebe. I koliko god nekad moramo raditi i ono što manje volimo, na kraju će ipak presuditi odanost Elementu. Trebamo biti spremni da kad se konačno želimo podsjetiti na vlastite talente i interese može se činiti da dolazimo u sukob s vanjskim svijetom.

Zato Robinson upozorava da se u potrazi za Elementom suočavamo s osobnim, socijalnim i kulturnim ograničenjima, i pitanje će uvijek biti:

„Koliku ste cijenu spremni platiti?“

Kad nestane leptirića u trbuhu potrebno je probuditi strast

Stvar je u tome da smo isprogramirani da obavljamo svoje društvene uloge pa problem nastaje ako se zaigramo na površini i odjednom shvatimo da nam više nije zabavno. To je stanje u kojem se osjećamo manje svojima, manje živima. A kad nestane leptirića u trbuhu znamo što trebamo – probuditi strast.

Kad osvijestimo što je to u čemu smo bolji od drugih i što radimo s užitkom trebamo baš to iznijeti na površinu. Bez bojazni da “to već postoji”. Bez brige, svijet ima dovoljno problema za sva naša jedinstvena rješenja. Važno je samo otkrivati nove načine na koje naše sposobnosti možemo upregnuti za promicanje životnih vrijednosti u koje vjerujemo.

Svi imamo zajednički cilj. Svatko od nas teži poboljšanju kvalitete života i svatko to radi na neki svoj način, kako god znamo i umijemo. Zanimanja i titule su samo prijevozna sredstva, a da bi pobjednički putovao na tom putu samo se podsjeti što te pokreće.

Tekst preuzet sa:

www.linkedin.com/pulse/ono-kad-posao-ubije-zabavu-nikolina-tomaskovic


VAŠ IZBOR U VEZI KOLAČIĆA NA OVOM WEBU
Kolačići su važni za funkcioniranje ovih web stranica. Za bolje korisničko iskustvo koristimo kolačiće za prikupljanje statističkih podataka i Vaših interesa, u svrhu poboljšanja funkcionalnosti i sadržaja web stranica. Prihvatom kolačića moći ćete nastaviti korištenje weba, a za opis kolačića i Vaš izbor da li želite da ih prikupljamo pročitajte VIŠE INFORMACIJA. Kako brinemo o zaštiti osobnih podataka pročitajte u POLITICI PRIVATNOSTI.

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close