Mala mudrost za veliku 2017. godinu

Mala mudrost za veliku 2017. godinu

Mala mudrost za veliku 2017. godinu

Svatko tko je ikad donio novogodišnje odluke zna da te odluke ispare već u siječnju. Sa šampanjcem u ruci nazdravili smo svim važnim stvarima koje ćemo definitivno napraviti u novoj godini, tim više jer se ta lavina kotrlja već godinama. Sad konačno to želimo napraviti i imamo sve potrebno. Pa ipak… stvari se ne miču s mjesta. Postoji razlog zašto novogodišnje odluke najčešće ne urode ni najmanjim plodom i za to nije kriv ni manjak vremena niti višak obaveza. Kriva je biologija.

Još dok su naši preci živjeli u pećinama Majka Priroda je u njih instalirala alarm koji pred velikim zvijerima zavrišti:

Fight or flight!

…pri čemu se isključe sve druge ljudske potrebe i jedino je važno spasiti živu glavu. Taj urođeni detektor nam i danas služi kad prijeti realna opasnost kao npr. požar, ali zadaje probleme dok nas natjera u bijeg pred onim što doživljavamo važnim, kao što su to novogodišnje odluke.

Kad ne želimo da se nagon za obranu aktivira moramo poduzeti korak kojeg mozak uopće ne smatra vrijednim pažnje. Trik je u tome da ono što želimo napraviti rascjepkamo do razine da nam bude smiješno dok vidimo kakav smo si apsurdno mali zadatak zadali. I dalje možemo razmišljati o svemu što planiramo, ali svaki put kad želimo nešto odraditi to mora biti najmanja moguća aktivnost. I onda to napravimo. Umjesto da razmišljamo o izradi cijelog dokumenta prvo uključimo laptop, a zatim odredimo sljedeći minijaturni korak. A tada se počinje događati nešto uzbudljivo… mozak za svaki izvršen zadatak pokreće osjećaj zadovoljstva koji automatski motivira na sljedeći korak te se tako počinjemo kretati prema cilju. Bez drame, opušteno i sigurno, dok to cijelo vrijeme naš prirodni alarm mirno spava.

Ako smo obeshrabreni zbog nečeg što nikako ne uspjevamo napraviti to se uvijek reflektira na sve drugo u poslu i životu. Umjesto da se nadljudskim naporima silimo napraviti velike pomake mudrost malih koraka nas uči da postoji najlakši način. I to funkcionira za ostvarivanje bilo kojeg cilja bez obzira da li želimo poboljšati marketing, pročitati knjigu ili stvoriti neku zdravu naviku. Bonus je to da svaki najmanji pomak ima pozitivan, često i presudan, efekt na sva druga područja života.

Fascinantno je koliko postajemo učinkovitiji ako na trenutak zaboravimo na sve drugo i samo se pitamo:

Što mogu napraviti u sljedećoj minuti?

…i zatim napravimo ono što stane u tu jednu minutu. I to je dovoljno. Jer ionako se sve odvija najmanjim koracima – pišemo riječ po riječ, hodamo korak po korak, živimo minutu po minutu.

Za marketing malog biznisa, gdje postoje ograničena sredstva i često je u pitanju one-man-band, mali koraci su sasvim dovoljni. Čak i kad inventurom marketinga utvrdimo veliko odstupanje između trenutnog stanja i onoga što se želi postići naravno da je važno imati plan svega što je potrebno napraviti, ali da bismo zaplovili u pravom smjeru moramo se početi kretati upravo malim koracima.

Iz trenutne pozicije nikad ne možemo vidjeti cijelu sliku. Svatko tko je ostvario neki veliki pothvat uvjerio se koliko je važno biti otvorenog uma i fleksibilan. Kao što misao kaže:

“Idi dokle vidiš, a kad stigneš tamo moći ćeš vidjeti dalje.”

Većina onoga što nam se mota po glavi su naša sjećanja o svemu što se već dogodilo i razmišljanja o onome što bi se moglo dogoditi, ali mali korak je jedino što stvarno imamo pred sobom.

Na to je mislio Lao Tze kad je rekao: „Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom“. Istu mudrost spominje i Antoine de Saint-Exupery u svojoj molitvi „nauči me umijeću malih koraka“, a da je stvar zaista jednostavna znao je i Forrest Gump:

„Taj dan… odlučio sam malo trčati. I tako sam trčao do kraja ulice. A kad sam tamo došao, pomislio sam možda bih mogao trčati do kraja grada. A kad sam tamo došao, pomislio sam možda mogu trčati kroz županiju. I shvatio sam, kad sam već trčao toliko daleko, možda mogu trčati kroz državu. I to sam napravio.“

Da su za velike pomake dovoljni veliki planovi Hrvatska bi danas bila država s najviše provedenih reformi. Oni koji ponavljaju da „bez muke nema nauke“ završe tapkajući na mjestu užasnuti poslom koji čeka. No, čim razumijemo da ne funkcionira način na koji smo do sad navikli raditi vidimo da si možemo olakšati stvari.

Nova godina je prilika za novu perspektivu. I zato svima nama želim puno smiješno malih koraka pa da se na kraju ove velike godine možemo osvrnuti i biti ponosni na sve uspjehe koje smo postigli.

Tekst preuzet sa:

www.linkedin.com/pulse/mala-mudrost-za-veliku-2017-godinu-nikolina-tomašković


VAŠ IZBOR U VEZI KOLAČIĆA NA OVOM WEBU
Kolačići su važni za funkcioniranje ovih web stranica. Za bolje korisničko iskustvo koristimo kolačiće za prikupljanje statističkih podataka i Vaših interesa, u svrhu poboljšanja funkcionalnosti i sadržaja web stranica. Prihvatom kolačića moći ćete nastaviti korištenje weba, a za opis kolačića i Vaš izbor da li želite da ih prikupljamo pročitajte VIŠE INFORMACIJA. Kako brinemo o zaštiti osobnih podataka pročitajte u POLITICI PRIVATNOSTI.

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close